AZIL

Home
Predgovor
Prica o Aski
Aska je uvrijedjena
Prica o Sljivi
Prica o Darku
Darkove setnje
Darkovo sesto osjetilo
Prica o Bubi
Prica o Arniju
Kako smo u jednom danu dvaput skoro izgubili Arnija
Dva psa i dvije kosti
Buba postaje poduzetna
A gdje je aufpuc
Pristojno ponasanje
Kucni red
Iznenadjenje
Tko od koga uci
Zajedno su jaci
Bubino lukavstvo
Staro ili novo pitanje je sad
Arnijevo sesto osjetilo
Arnijeve umjetnicke sklonosti
Jutarnje budjenje
Dvostruki Arni
Kako je Arni postao kavalir
Problemi s dvije hranilice
Ne guraj glavu kamo ne treba
Arnijeva nova igra
Provalnik pred vratima
Prica o Fidi
Sto to Fido smisljeno radi
Kako je Fido pronasao Puficu
Zasto gazdarica vise ne dolazi po Fidu
Fidina mudrolija
Prica o Larisimi
Iznenadjenja u obitelji Velikog
Prica o Rusi
Rusa putuje kuci
Prica o Igici
Prica o Amonu
Prica o Gricku
Borba za opstanak
Gricko lovi miseve
Visoka cijena za nocni zivot
Prica o Susku
Moj prvi ulov
Kako sam se konacno obracunao s misem
Prica o Bjelku i Bjelkici
Sramezljivi misevi
Zadovoljstina
Katastrofa i sudnji dan
Prica o Pikici
Prica o Marini
Prica o Koki
Prica o Nansi
Arni iluzionist

 

Priča o Nansi

ili ne treba biti suviše darežljiv

 

Nansi nije pas, ako ste to pomislili. Nije ni mačka, a nije ni kućni ljubimac. Nansi je djevojka koju sam upoznao prije gotovo pola stoljeća. Bila je nježna i osjećajna duša. Imala je kućnog ljubimca, malu bijelu kujicu. Bijeloga terijera. Ali, u ovoj pričici nije riječ o kućnom ljubimcu nego o nečem drugom. Što ipak ima veze sa životinjama. Sa  životinjama koje se ne drže kao kućni ljubimci. Ali mogu se voljeti skoro kao kućni ljubimci.

Nansi je imala i tatu, što i nije neobično, iako ga mnogi iz našega društva u ono poslijeratno vrijeme više nismo imali. Njezin je tata volio ribolov, a možda je bio i strastveni ribolovac. A, volio je i Nansi. I vodio ju je posvuda sa sobom. Pa i na ribolov.

 

Sve do jednoga dana kad se dogodilo ovo što ću vam sada ispričati.

 

Tog je dana vrijeme bilo lijepo i more mirno. K'o stvoreno za ribolov. Nansin je tata pošao u ribolov. Na lokarde. I poveo je Nansi sa sobom. Na jednom su mjestu zaustavili čamac i Nansin je tata počeo pecati. U početku nije bilo naročito uspješno. Ribe nisu htjele gristi.

Već su se htjeli vratiti, kadli su odjednom ušli u jato riba. I ribe su počele gristi k'o lude. Nansin je tata bio oduševljen. Nije pravo ni stigao baciti udicu u more, već se na njoj koprcala prekrasna plava lokardica. I, za nekoliko minuta kanta za ribe bila je do pola puna.

Gledala je Nansi kako se ribice praćakaju u toj kanti s malo vode. Lijepe plave ribice s prekrasnim očima. I, kao osjećajnoj duši, bi joj nekako žao tih lokardica. Pa je poželjela spasiti barem jednu.

«Tata, daš mi jednu?» - pitala je Nansi tatu.

«Dam ti sve!» - odgovorio je tata, oduševljen uspješnim ribolovom.

Našoj Nansi nije trebalo dvaput reći. Zgrabila je onu kantu s još živim ribicama i izvrnula je u more. A ribice su lijepo zaplivale i zahvalile Nansi. Jasno, na svojemu ribljem jeziku.

Nansi nikako nije bilo jasno zašto se njezin tata nakon toga razljutio. Pa, zar joj nije poklonio sve te ribe. S kojima onda ona, kad su njezine, može raditi što želi.

A, tata, od toga dana, više nije vodio Nansi na ribolov. Za svaki slučaj.

Kraj. Na pocetak



Copyright: © Borko Boranic - Tiberije
tiberije (at) gmail.com