Priča o Fidi

Fidino zagonetno ponašanje

 

Fido je pas križanac. Tako je čupav da se jedino po repu može odrediti da mu je tamo ona suprotna strana od glave. Ne zna mu se porijeklo. Jako simpatičan i pametan. I ima vlasnike. Usprkos tomu i naš je ljubimac. Doduše ne kućni, ali onako prolazni.

Fido se u našoj ulici pojavio prije godinu dvije. Tako nekako. Tada još nismo znali kako se zove. To smo saznali tek kasnije. Buba ga je prva spazila i veselim lajanjem najavila njegov dolazak. Kao da se već dugo poznaju. On se jednostavno pojavio pred vratima, dignuo stražnju nogu i ostavio svoju «poruku» stupu pokraj vrata. Ali nije odmah otišao. Vjerojatno su mu drugi psi u gradu rekli da će na tim vratima biti u najmanju ruku ugošćen. I po to je došao. Dok je on tako čekao na ulici i nešto razgovarao s Bubom, moja je supruga otvorila vrata dvorišta, i ponudila mu da uđe. Nije htio ući. Pristojno je zahvalio, i samo je veselo mahao repom, i skakutao oko moje supruge. Nije ga htjela prisiljavati da uđe, pa ga je na ulici ponudila frolikama. To je sa zahvalnošću prihvatio. Pojeo je što mu je bilo ponuđeno i veselo otišao niz ulicu. Supruga je pritom zapazila, da tamo gdje nije rep, pas ima ogrlicu. Pravu ogrlicu s važećom markicom. I da je uredan i dobro njegovan. E, dakle pas nije izgubljen. Samo je došao pozdraviti Bubu i nešto prezalogajiti. Nama je laknulo. Ne će dakle biti problema oko zbrinjavanja.

Nekoliko dana kasnije jednog je popodneva Buba ponovno počela lajati, jednako tako veselo kao kad se Fido prvi puta pojavio. I zaista. Fido se ponovno pojavio. Došao je iz istoga smjera kamo je otišao prije nekoliko dana. Ponovno je podigao stražnju nogu, i «obilježio» naša vrata. I čekao. Ponovno ga je supruga ponudila da uđe. I ponovno je ljubazno odbio poziv. Ali rado je pojeo ponuđene mu frolike. Supruga je zapazila da ima daleko bolji apetit nego što je imao pri prvom susretu. Očito je bio gladan. Još je uvijek imao ogrlicu, ali bio je nekako prljav i neuredan. Nakon što je pojeo dvostruki obrok, ljubazno je zahvalio veselim lajanjem i otišao. Ali, ovaj puta ne niz ulicu nego uz ulicu. Mi smo začuđeno gledali sve dok nije zavrnuo iza grmlja po livadi prema gradu. Tu nešto nije bilo u redu. Samo što.

Već smo gotovo zaboravili na njegov posjet, kadli se nakon tjedan ili dva ponovno pojavio. A možda i mjesec ili dva. I sve se ponovilo kao prvi puta. Buba ga je prva spazila i pozdravila veselim lajanjem. Fido je podigao stražnju nogu, i «obilježio» naša vrata. I ponovno je odbio poziv da uđe u dvorište. Ali je zato sa zahvalnošću pojeo ponuđene mu frolike. Veselo je odlajao zahvalu i odšetao niz ulicu. Supruga, koja mu je i ovaj puta ponudila gostoprimstvo, odmah je primijetila da je čist i uredan. I da baš i nije bio gladan. Pojeo je frolike pristojnosti radi. Da domaćica ne dobije košaricu.

Za koji dan ponovno se pojavio. Ovaj puta prva ga je spazila supruga. Dolazio je uz ulicu iz istoga smjera kamo je otišao. Ponovno je bio prljav i neuredan. I gladan. Ponovno je dobio frolike. Ovaj puta i vode u zdjelici. Za sve što je dobio pristojno je zahvalio i veselo otišao uz ulicu. I ponovno po livadi prema gradu. A došao je iz suprotnoga smjera.

Čudnovato ponašanje psa nismo znali objasniti. Očito je da pas ima vlasnika. Očito je da pas nešto smišljeno radi. Ali što. Rješenje zagonetke došlo je nešto kasnije posve slučajno. Za koji mjesec ili možda nešto manje.

 

        Rješenje zagonetke čitajte u slijedećoj priči.