Kako je Arni postao kavalir

 

Arni je još uvijek jako zaigran. U svakom času spreman je za igru. Igra se s Bubom, igra se sam, igra se s nama. Zadovoljan je svačime čime se može igrati. Uvijek će naći razloga za igru i nešto čime će se igrati.

Ipak već se počeo i pristojnije ponašati. Dva tepiha je proglodao skroz na skroz. Načeo bi on i trećega da Buba i gazdarica ne stražare na smjenu. Meni bi još mogao podvaliti, ali one točno znaju koji se tepih smije a koji ne smije glodati.

Sada se usredotočio na moje papuče. Ali ne na one stare koje smo mu dali da se njima zabavlja. Te mu nekako nisu zanimljive. Stalno vreba na one koje imam na nogama. Doduše, ni te nisu baš nove, ali još ih mogu nositi. Usprkos tome što je Arni i njih načeo. Jasno, kad sam bio dovoljno neoprezan pa ih se Arni uspio dočepati.

Danas poslije ručka Buba je bila ljubazna pa mi je prepustila trosjed da odrijemam malo poslije ručka. Njoj je bilo udobnije na tepihu blizu vrata na terasu. Arni je pak uhvatio mjesto na tepihu iza fotelja. Prava atmosfera za odmor. Mir blaženi. Samo da potraje.

Nisam još ni zadrijemao kadli se Arnijeva glava oprezno pokazala iza fotelja. Da vidi je li još netko budan osim njega. Ja sam se pravio kao da već spavam. Da vidim što će se dogoditi. Kad se uvjerio da ga nitko ne gleda počeo se polako primicati mojim papučama. Onima koje još nosim i koje on ne smije glodati. Oprezno je dohvatio jednu i s njom u zubima potiho se odšuljao iza fotelja. Ja sam razmišljao što je pametnije uraditi. Zaspati i prepustiti Arniju da dokrajči već dobrano načetu papuču ili mu je oduzeti. Ova druga mogućnost imala bi za mene svakako neprijatne posljedice. Arniju se očito poslije ručka nije spavalo, pa kad bih mu oduzeo papuču sigurno bi na igru pozvao Bubu. Tada bi počela takva makljaža da od mojega poslijepodnevnog spavanja sigurno ne bi bilo ništa. Odlučio sam da je bolje napraviti se ludim. I žrtvovati papuču za malo poslijepodnevnoga spavanja. Kad su me već beštije probudile jutros oko tri sata.

Buba već spava, Arni misli da i ja spavam pa će možda biti tih s onom papučom.

Ipak, malkice sam škiljio da vidim hoće li tako biti. Ali nije bilo. Nakon kratkog vremena iza fotelja ponovno se polako pojavila Arnijeva glava. Ponovno je Arni izviđao je li zrak čist. Kad je ocijenio da su mu zvijezde naklonjene, polako se prišuljao i onoj drugoj papuči. Zgrabio je papuču zubima i ponovno se potiho povukao iza fotelja. A ja sam se pomirio s time da ću ostati bez obje papuče. Čak sam se i obradovao. Arni će s dvije papuče imati dvostruko više posla, što za mene znači dvostruko dulje spavanja. Ali nije bilo kako sam ja očekivao.

Arni je doduše zamaknuo iza fotelja s onom drugom papučom, ali se odmah pojavio s druge strane. I još je imao papuču u zubima. Onu drugu spremio je iza fotelja, ali što namjerava s ovom? To se još nije događalo, pa sam nastavio špijunirati Arnija.

Arni je polako došao do Bube i položio joj papuču pokraj glave. Gotovo sam siguran da joj je pri tom šapnuo: »Evo ti jedne papuče. Gazda spava. Iskoristi prigodu.» I vratio se k onoj papuči koju je prvu ukrao.

Buba međutim nije bila zainteresirana za Arnijev kavalirski poklon i nastavila je spavati. I ja sam tada zadrijemao. Iskoristio sam priliku. Na Arnijevo zadovoljstvo.

Tako je eto Arni pokazao da zna biti i kavalir. Vjerojatno ipak u njemu ima francuske krvi.