A gdje je aufpuc?

 

Buba se izgleda pomirila s činjenicom da više nije jedinica. Sada se već Buba i Arni lijepo igraju. Hrvaju se, grizu, reže i laju da je prava milina gledati i slušati ih. Povremeno još Buba pokazuje agresivnost, ali po svemu sudeći to će je proći.

Danas je Arni dohvatio moju staru čarapu, pa su se s njom cijelo poslije podne natezali na terasi.

U kući se "igraju" lovice. Malo se makljaju, pa onda jedno kao da pobjegne iz dnevnog boravka u hodnik. No, začas se vrati kroz druga vrata i tako "vrti kolo naokolo". Lukavi su i jedan i drugi. Kad jedan pobjegne u hodnik drugi već zna da će proviriti kroz druga vrata pa ga brže bolje tamo dočeka. E, onda počne jurnjava u suprotnom smjeru. Sve dok se ne izmore. Onda malo odspavaju, pa "hajd jovo nanovo". Makljanje, pa jurnjava, pa opet makljanje. Kad se izmore oboje spavaju snom pravednika.

        Hranimo ih odvojeno, ali svako od njih bi radije nešto od onoga u tuđoj zdjelici. Tako se događa da oboje ostave nešto malo pri dnu. E, pa onda kad otvorimo vrata svako jurne na zdjelicu onoga drugoga. U tuđoj zdjelici uvijek je nešto bolje.

Za divno čudo, sada Buba pojede i "krugljice". Tako mi zovemo suhu pseću hranu. Ali samo  ako su u Arnijevoj zdjelici.

Inače "milostiva" jede samo pseće konzerve. A povrh svega treba biti malo "aufpuca". A taj "aufpuc" mora biti nešto s našega stola. Malo, ali da miriše po našemu.

Ako nije tako samo ponjuši i sjedne pokraj našega stola i gleda u moju suprugu i kao da kaže "A gdje je aufpuc?"