Dvostruki Arni

 

Arni je izmislio novu igru. Negdje iza dnevnika naše se aktivnosti smiruju. Supruga obično gleda TV, nekakav film, seriju, ili tako nešto. Ja obično nešto radim na računalu. Buba se pak rastegne na trosjedu k'o praćka. Da slučajno ne bi ostalo malo mjesta za Arnija. A Arniju je dosadno. On bi se još igrao. Bar malo. Ali ne voli se igrati sam.

I našao je društvo. Svoju sliku u staklu vrata koja vode na terasu. Kako je vani mrak a unutra svijetlo to se sve što je u sobi odražava na staklu, kao u ogledalu.

Arni tada skakuće pred vratima i izaziva onoga Arnija vani na igru. Čak ga dodiruje prednjim šapama ne bi li ga izmamio s terase u sobu. Onda se sakrije iza zida, pa se polako šulja prema vratima da vidi gdje je onaj drugi Arni. Kad ga ugleda skoči opet iza zida da mu se sakrije. Ali to isto čini i onaj vani, pa se Arni lijepo zabavlja. Čak i zalaje na onoga vani.

E, onda se Buba probudi i sjuri se do vrata da slučajno lajanje ne bi prošlo bez nje. Tada neko vrijeme zajedno laju na ona dva psa vani. Koji jako sliče na Arniju i Bubi.

Onda Buba shvati da je Arni ili bedast, pa misli da je vani zaista neki drugi pas, ili da se samo jako zaigrao. I vrati se na svoj trosjed. Tek se tada Arni smjesti na njegovo omiljelo mjesto, između trosjeda i stepenica prema vratima.

I sada počinje još jedna predstava. Arni zauzima sve moguće i nemoguće položaje za spavanje u uživa pri tom. Najčešće se izvrne na leđa i digne sve četiri u zrak. Pa se malo premjesti na jednu, pa malo na drugu stranu. I kad se tako malo ispremješta, otputuje u carstvo snova.

Ponekad imamo dodatnu predstavu i kad Arni zaspi. Kao mladi pas Arni često sanja i pri tom u snu svašta izvodi. Laje, reži, maše nogama kao da trči i svašta još. Što sanja još nam nije ispričao. Možda jednom hoće. Kad odraste i kad bude tražio da mu protumačimo san.