Kako sam se konačno obračunao s mišem

Nakon nekoliko dana opet se začula grmljavina iz špajze. Vjerojatno već naslućujete. Moja je supruga ponovno našla nedvojbene dokaze da je Šuško ponovno u špajzi.

Sada više nisam trebao ići u potragu za mišolovkom. Imao sam još i onaj komadić špeka od prošlog lova na Šuška. I ponovno sam postavio mišolovku u špajzu. Na isto mjesto.

Pri izlasku iz špajze susreo sam Gricka. Mogao bih se zakleti da mi se ispod brka smijao i više kao za sebe promrmljao: «Baš si mi ti neki lovac. Uloviš miša i onda ga pustiš. Pa jasno je da bu došel natrag.»

I obistinilo se. Idućeg jutra Šuško je ponovno bio u mišolovci. Sada više nije bio uplašen. Veselo je gledao svojim crnim očicama. I, kao da mi je namignuo. Znao je da mu se ništa opasno ne će dogoditi. I, nije.

Opet sam s mišolovkom izišao u dvorište i pustio Šuška. Ali, ovaj puta u najudaljenijem kutu dvorišta. Da se Šuško ne bi znao vratiti u špajzu.

I, nije se vratio. Bar ne odmah. Vratio se za nekih tjedan dana. Ili možda malo više. To je sad već bilo treći put. I ponovno je ušao u mišolovku. Istu noć nakon što sam je postavio. I ponovno me je veselo gledao svojim crnim očicama. Nije ni čudo. Pa mi smo već bili stari prijatelji.

Kad nas je tako Šuško posvojio, ja sam neoprezno istrčao s prijedlogom da će biti najbolje da ga zadržimo. Kao kućnog ljubimca. Napravit ću mu kavez od žice da ne bi ponovno upropastio pekmez.

Bolje da ne pričam kakvu sam «jezikovu juhu» dobio nakon ovoga prijedloga. Jer, ne vole svi miševe kao kućne ljubimce. Naročito ne gazdarice koje u špajzi čuvaju pekmez od marelica.

Dobio sam ultimatum. Šuško mora van iz kuće. Odmah. I ne smije se više pojavljivati u špajzi.

Ali trebalo je riješiti zagonetku. Kako je Šuško triput ušao u špajzu? Očito da negdje ima tajni prolaz. Pa sam ja, prije nego što sam ponovno pustio Šuška na slobodu, počeo pretraživati špajzu. Puzao sam po podu poput Šerloka Holmsa. Samo mi je falila lula i karirana šilt kapa. I povećalo u ruci. Naravno. 

I našao sam. Sasvim u dnu špajze, ispod stepenica bila je mala rupa. Rupica. Ali dovoljna da se mišić poput Šuška provuče. Tu sam rupu zabrtvio i ponovno pustio Šuška.

Prijateljski smo se rastali. Čak mi je mahnuo prije nego li je nestao u travi.

I više nije provaljivao u špajzu. A meni je nedostajalo njegovo šuškanje kada bih radio dugo u noć.