Problemi s dvije hranilice

 

Buba je već prije dugo vremena svela svoju prehranu na samo jedan obrok dnevno. Onaj za vrijeme našega ručka. I tada bi preko njezine hrane trebalo biti nešto «aufpuca» s našega stola. Od kada se pojavio Arni počela je kao i on jesti tri puta dnevno. Malo, tek toliko da Arni ne bi jeo sam. Onda su oboje počeli preskakivati večeru. Sada su na dva obroka dnevno. Doručak i ručak. Ni doručak im izgleda više ne treba jer u zdjelicama ostave malo hrane. Ali i dalje nakon što su se nasitili vrebaju zdjelicu onoga drugoga. Da dokrajče ono što je ostalo. Ono u tuđoj zdjelici ukusnije je.

Buba ustvari samo gricne po koju krugljicu i ostatak ostavi. A  Arni bi jako rado pojeo ono što je Buba ostavila. Iako nije gladan. Kao ni Buba. Ali ako napusti svoju zdjelicu ono što je ostavio pojest će Buba. Kako vidjeti, i okusiti naravno, što je Buba ostavila u zdjelici a da pri tom njegovo ostane netaknuto?

I jutros se dosjetio. Evo kako se to dogodilo.

Prvo sam beštijama priredio doručak. Pa onda sebi. Svako je dobio u svoju zdjelicu. Da ne bi bilo zabune, hranu u zdjelice dobile su samo beštije. Ja ne. 

Zdjelice na pristojnoj udaljenosti. Iznad svake stražari jedna čupava glava. Ali nekako nisu bili gladni i nije im se jelo. Buba je pregrizla jednu ili dvije krugljice. Tek toliko. Isto tako i Arni. Ja sam u međuvremenu doručkovao u kuhinji i kroz staklena vrata promatrao što se vani događa. Buba bi povremeno malo ponjušila zdjelicu, pa se malkice udaljila. Ali i dalje je zdjelicu držala na oku.

Arni je pak legao ispred svoje zdjelice tako da mu bude na dohvat ruku.

        Pardon, prednjih šapa.

I, ta bi se pat pozicija produljila do u nedogled da Arni nije počeo s do sada neuobičajenim aktivnostima. Prednjim je šapama polako privukao zdjelicu. Ali nije jeo. Samo ju je čuvao među prednjim šapama. Tada je zdjelicu lagano odgurnuo od sebe. Ali ne na mjesto na kojem je bila prije. Lagano ju je gurnuo u stranu. Prema Bubinoj zdjelici. Pa sa onda onako ležeći primaknuo zdjelici. Ponovno ju je odgurnuo od sebe. I opet malo bliže Bubinoj zdjelici. Pa se onda ponovno privukao zdjelici. I ponovno je odgurnuo od sebe. Naravno prema Bubinoj zdjelici. I nakon nekoliko takvih privuci odgurni među Arnijevim su se prednjim šapama našle obje zdjelice. Arnijeva i Bubina.

Buba je samo iznenađeno promatrala što se događa. I ja.

Sada je Arni bio u posjedu obje zdjelice. Plave i ružičaste. Ali nije sve tako jednostavno kako si je Arni zamislio. Ne može se istovremeno jesti iz obje zdjelice. S kojom početi? Plavom ili ružičastom? Tako je malo čuvao obje zdjelice. I pogledavao čas jednu čas drugu. Njuškao je jednu pa drugu. Najzad je zaključio da je sadržaj obje hranilice jednak pa je napustio ovako pogodan položaj. Nije mu se jelo.

Glavno da je isprobao taktiku. Kako doći do dvije zdjelice a da se pri tom ne zakvači s Bubom.