AZIL

Home
Predgovor
Prica o Aski
Aska je uvrijedjena
Prica o Sljivi
Prica o Darku
Darkove setnje
Darkovo sesto osjetilo
Prica o Bubi
Prica o Arniju
Kako smo u jednom danu dvaput skoro izgubili Arnija
Dva psa i dvije kosti
Buba postaje poduzetna
A gdje je aufpuc
Pristojno ponasanje
Kucni red
Iznenadjenje
Tko od koga uci
Zajedno su jaci
Bubino lukavstvo
Staro ili novo pitanje je sad
Arnijevo sesto osjetilo
Arnijeve umjetnicke sklonosti
Jutarnje budjenje
Dvostruki Arni
Kako je Arni postao kavalir
Problemi s dvije hranilice
Ne guraj glavu kamo ne treba
Arnijeva nova igra
Provalnik pred vratima
Prica o Fidi
Sto to Fido smisljeno radi
Kako je Fido pronasao Puficu
Zasto gazdarica vise ne dolazi po Fidu
Fidina mudrolija
Prica o Larisimi
Iznenadjenja u obitelji Velikog
Prica o Rusi
Rusa putuje kuci
Prica o Igici
Prica o Amonu
Prica o Gricku
Borba za opstanak
Gricko lovi miseve
Visoka cijena za nocni zivot
Prica o Susku
Moj prvi ulov
Kako sam se konacno obracunao s misem
Prica o Bjelku i Bjelkici
Sramezljivi misevi
Zadovoljstina
Katastrofa i sudnji dan
Prica o Pikici
Prica o Marini
Prica o Koki
Prica o Nansi
Arni iluzionist
 

Priča o Igici

ili ne diraj lava kad spava

 

Igica je pas naših susjeda na kraju ulice. To je prekrasan bokser, krupan, dobro odgojen i njegovan. Njegovo je pravo ime Hugo fon …..  i cijela kobasica imena i prezimena njegovih plemenitih predaka. Igica je iz familije s puno pehara i drugih odličja. Umjesto Hugo svi ga zovu Igica, jer se Hugo vjerojatno čita Igo. Osim toga Igica je tako umiljat i dobar pas da ga se ne može zvati drugačije do li Igica. Ima li još kakvo ime od milja za Igo?

Igici su njegovi vlasnici pružili sve što mogu. Igica je polazio čak i školu za pse. Slobodno šeće po kući i velikoj terasi ispred kuće,  a za boravak u prirodi, šetnje i istrčavanje brine se stariji sin naših susjeda. Koji jako voli Igicu i njih su dvoje nerazdvojni. Ali, kao odgovorni vlasnici Igicu na šetnju izvan dvorišta uvijek izvode na lajni.

U susjedstvu, nekih stotinjak metara ili dalje živi jedan drugi pas – Bingo. Bingo je također krupan pas poput Igice, ali nije plemenitoga roda i nema pola metra dugo ime. Njegovi ga vlasnici ne njeguju kao što Igicu njeguju njegovi vlasnici. I Bingo, osim po svojemu dvorištu, slobodno šeće po susjedstvu, kao i mnogi drugi psi u našoj okolici, čiji vlasnici baš nemaju osjećaj odgovornosti prema svojim psima.

I Bingo je tako obilazio po susjedstvu, izazivao druge pse koji su bili zatvoreni u svojemu dvorištu, ili još gore koji su bili vezani lancem. Dolazio je i u našu ulicu. Ne znam zašto, ali  Darka nije posebno izazivao. Izgleda da je imao pik baš na Igicu. Samo bi prošao pokraj našega dvorišta, progovorio nekoliko riječi s Darkom i nastavio do kraja ulice. Do kuće i dvorišta gdje je stanovao Igica.

A tamo bi priredio pravu predstavu. Prvo bi lavežom izmamio Igicu do ograde na terasi. Tada bi na očigled Igice digao stražnju nogu i obilno obilježio ulazna vrata u Igičino dvorište. Potom bi otplesao neku vrstu plesa pri čemu je smiješno prebacivao nogu preko noge kao da pleše narodno kolo. I naročitim bi lavežom vrijeđao Igicu. Što mu je sve lajao bilo bi nepristojno prevoditi. Igica bi sve to stoički podnosio. Kad bi se Bingo tako dobro nazabavljao vrijeđanjem i izazivanjem Igice, ponovno bi digao stražnju nogu i ponovno obilno obilježio vrata Igičinog dvorišta. Tada bi zadovoljan veselo napustio našu ulicu. On je svoju dnevnu misiju vrijeđanja i izazivanja Igice obavio. I svoju omiljelu svakodnevnu zabavu. A Igica bi sve to trpio, nemoćan da išta učini, jer je bio iza čvrste ograde svoje terase i svojega dvorišta. A što se kuhalo u Igičinoj glavi možemo sama nagađati. Jer on je sve to vrijeđanje i izazivanje podnosio bez riječi.

I onda se dogodilo.

Jednoga su dana po običaju trebali izvesti Igicu u šetnju. I netko je bio neoprezan, pa je otvorio dvorišna vrata prije nego li je Igici stavio lajnu. Igica je polako izišao iz dvorišta i čekao svojega gazdu. Ali kad je osjetio da nije vezan i da više nije iza čvrste ograde nešto se u njemu prelomilo. Prestao je biti Igica i postao Hugo Strašni. Poskočio je i potrčao. Ali ne bilo kamo. Sjurio se strašnom brzinom ravno prema Bingovom dvorištu i Bingovoj kući. Jurio je ravno i svom brzinom kao da je na Olimpijadi. Nije zaobilazio dvorišta i ograde. Jednostavno ih je preskakivao. I za nekoliko sekundi preskočio je i ogradu Bingova dvorišta. Bingo se jedva stigao ukloniti nailasku jurećeg ekspresnog vlaka u liku bijesnoga Igice. Uletio je u svoju kuću, u kuhinju i tamo se negdje sakrio tako da ga Igica nije mogao napasti. A Igica bi ga sigurno razderao, koliko se bijesa u njemu sakupilo. Bingova gazdarica sklonila se na kuhinjski stol i odatle zapomagala tražeći pomoć, iako njoj nije prijetila nikakva opasnost. Igica je samo htio za sve uvrede kazniti Binga. A, Bingo iako jednako velik pas kao Igica, zavukao se u nekakvu pukotinu, gdje ga Igica nije mogao dohvatiti. I kukavički se pritajio. Možda bi Igica i pronašao Binga da u međuvremenu nije dotrčao sav zapuhan Igičin gazda i izveo Igicu iz kuhinje bezobraznog izazivača. I Bingova gazdarica spustila se sa stola. Ali Bingo se još satima nije usudio izići iz svojega skrovišta. Sve dok nije bio posve siguran da je Igica ponovno u svojemu dvorištu i na svojoj terasi.

I, od toga dana Bingo više ne izaziva Igicu. Čak više ni ne dolazi u našu ulicu, i nakon što je Igica odselio iz naše ulice zajedno sa starijim sinom naših susjeda. Ali više ne izaziva ni druge pse u svojoj ulici. Postao je miran i krotak pas i rijetko napušta svoje dvorište, za svaki slučaj. Izgleda da je upamtio lekciju.


Dalje



Copyright: © Borko Boranic - Tiberije
tiberije (at) gmail.com