Ovaj čas imamo dva ljubimca, a imali smo ih do sada više. Točnije, ljubimci su imali nas. Sve životinje koje smo do sada imali obično su posvojile nas i došle u kuću neplanirano. Samo je jedan ljubimac došao u kuću planirano, ali i on je posvojio i izabrao nas, a ne mi njega.

No, svaki je ljubimac pričica za sebe. Osim toga pričica o svakom od ljubimaca više je od odgovora na pitanje: zašto imate baš tog ljubimca kojeg imate? No, možda priča o svakom od ljubimaca može biti i odgovor zašto bismo izabrali baš tu životinju da ona nije odabrala nas.

Prvo nas je posvojio jedan crni rasni mačak dok smo još stanovali u neboderu u velikom gradu. Jednostavno je za nama ušao u lift, izišao na našem katu i uputio se ravno pred naša vrata. Kad smo otvorili vrata stana uletio je u sobu i odmah zauzeo mjesto na krevetu. Tu je noć prenoćio kod nas, ali ne na krevetu, iako je bio dobro njegovan. Ipak, nije bio naš ljubimac, niti je to ostao. Sutradan je već čekao pred vratima da ga pustimo napolje. Vjerojatno je «shvatio» zabludu. Tu večer, kad nas je privremeno posvojio, bila je gusta magla i mačak se izgubio. Mi smo, naime, stanovali u jednom od pet jednakih nebodera i mačak je u magli očito promašio svoj ulaz. Vjerojatno je stanovao u istom takvom neboderu, na istom katu i u istom takvom stanu kad je odmah pogodio prava vrata i pravi krevet.

Životinje su nas nastavile posvajati i kad smo se preselili u jednu malu kućicu na brijegu pokraj grada.

Prvo je odnekud dolutala barska kornjača. Za nju sam u vrtu morao praviti bazen i dobila je ime Korni.

Onda nas je posvojio jedan gavran sa slomljenim krilom. Jednostavno se pojavio u našem vrtu ispred kućnih vrata. Kao da je znao kamo treba doći. Uspjeli smo ga nekako zakrpati i on je veselo skakutao oko kuće sve dok nije mogao poletjeti. Zvali smo ga Garo. Dugo vremena još dolazio bi i kucao nam na prozor. Sve dok nismo odselili. Bio je pametan i svašta je znao. Naročito spretno otvarao je orahe. Ne bi uzalud kljuckao po njima već bi orah s trave odnio na nekakvu tvrdu podlogu i savršeno preciznim udarcem kljuna rastvorio.

Jedan bračni par crnoga kosa uselio se u našu garažu. Na polici uz ulaz napravili su gnijezdo i odgojili pet malih kosića. Mi smo, jasno, za to vrijeme auto parkirali izvan garaže.

Tada smo preselili u mali gradić dvadesetak kilometara udaljen od velikoga grada.

Tamo nas je odmah posvojila jedna prekrasna rasna bokserica. Nju smo nazvali Aska i ona nas je uvela u svijet pasa.

U malome se gradu, izgleda, među izgubljenim psima pročulo da će sigurno biti zbrinuti dođu li pred naša vrata.

Tako se, dok smo još zbrinjavali Askinu nejačad, odnekuda pojavio Fredi. To je bio manji pas od Aske. Prvo vrijeme bi mene, kad sam odlazio na posao, pratio do autobusa pa čak i u autobus. Kad bih mu naložio: «Fredi, ideš doma!» izišao bi iz autobusa i uputio se ravno pred našu kuću. I čekao me pred vratima sve dok se ne bih vratio s posla. Njega smo okupali, uredili i «uvalili» dvjema djevojčicama koje su silno željele psa. Roditelji su se u početku opirali jer nisu željeli u stanu nekakvu đukelu s ulice. Tu smo se poslužili malim lukavstvom, da ne kažem prijevarom. Dozvoljeno, jer bilo je dobronamjerno. Roditelje smo uvjerili da je Fredi čistokrvni njemački lovni terijer. Prema slici iz našega kinološkog priručnika to je mogao i biti.

Roditelji su «progutali» priču, da ga je vlasnik, koji radi u Njemačkoj, ostavio na čuvanje jednoj staroj gospođi u našem susjedstvu.  Dodali smo još, da se u međuvremenu vlasnik psa nije pojavljivao, a stara je gospođa umrla i jadni se Fredi našao na ulici. I svi su bili zadovoljni. Djevojčice što su dobile psa, roditelji što im kćeri imaju pravog rasnog psa, njemačkog čak, mi što smo Fredija dobro udomili i naravno Fredi što više nije morao ići od kuće do kuće i pokazivati kojekakve trikove da bi uvrebao kakav takav obrok.

Nakon Fredija posvojilo nas je još podosta pasa, iako smo i nakon Aske uvijek imali po jednoga u kući. Do sada smo ih sve uspjeli dobro udomiti. Jedino nismo uspjeli udomiti posljednjega koji nas je posvojio, Arnija. «Tržište» je postalo prezasićeno.

Sada ćemo na dvorišna vrata postaviti natpis.