Darkovo šesto osjetilo

ili možda nešto drugo

 

Dark je imao naročitu sposobnost. Sposobnost da razlikuje subotu i nedjelju od radnog dana. Tu osobinu jednostavno ne znamo protumačiti. On je ZNAO kada je subota i nedjelja, a kada je radni dan. Do onog nezgodnog događaja s onim malim izazivačem Darka bismo radnim danom šetali poslije podne, nakon povratka s posla, malo supruga malo ja. Subotom i nedjeljom šetao bih ga ja i to ranom zorom, prije svitanja. Radnim bi danom mirno prespavao moj odlazak na posao, ali subotom i nedjeljom nije bilo šanse da spavam do zore. Već prije svitanja došao bi u našu spavaću sobu (svi naši psi spavaju u dnevnom boravku i slobodno se kreću po kući) i nježno ali i dovoljno odlučno gurkao me njuškom sve dok se ne bih probudio. Tada bismo Dark i ja šetali po okolici dok bi svi drugi spavali.  K'o mračnjaci.

Sigurno je da nije mogao imati kalendar u glavi, ali ipak je razlikovao radni dan od subote i nedjelje. Možda po nekim zvukovima izvana. Tko zna po čemu. To sigurno nikada ne ćemo saznati. A on nam to nije znao ili nije htio reći.

Još uvijek pokušavamo odgonetnuti po čemu je Dark znao kad je subota i nedjelja a kada radni dan. I to rano ujutro prije svitanja, kad se jedino pijevci javljaju. A oni kukuriču jednako radnim danom kao i nedjeljom.

Jako je volio te rane šetnje subotom i nedjeljom. Kao i ja. Tada bi me dugo vodao poznatim i nepoznatim stazama. Sve dok se ne bi posve razdanilo. Poslijepodnevne bi šetnje obično jako skratio i iza prvoga ugla odmah bi zavrnuo ravno doma.

Dalje ne bih pisao jer je tužno. Darka smo morali dati uspavati. Imao je tumor na mozgu i bilo nam je teško gledati ga kako pati. Nažalost bilo je neizlječivo.

 

I evo novog odgovora. Kad bismo birali psa, rottweiler bi sigurno bio među pasminama koje bismo izabrali. I izabrali bismo dečka. Po uzoru na Darka.