Make your own free website on Tripod.com

AZIL

Home
Predgovor
Prica o Aski
Aska je uvrijedjena
Prica o Sljivi
Prica o Darku
Darkove setnje
Darkovo sesto osjetilo
Prica o Bubi
Prica o Arniju
Kako smo u jednom danu dvaput skoro izgubili Arnija
Dva psa i dvije kosti
Buba postaje poduzetna
A gdje je aufpuc
Pristojno ponasanje
Kucni red
Iznenadjenje
Tko od koga uci
Zajedno su jaci
Bubino lukavstvo
Staro ili novo pitanje je sad
Arnijevo sesto osjetilo
Arnijeve umjetnicke sklonosti
Jutarnje budjenje
Dvostruki Arni
Kako je Arni postao kavalir
Problemi s dvije hranilice
Ne guraj glavu kamo ne treba
Arnijeva nova igra
Provalnik pred vratima
Prica o Fidi
Sto to Fido smisljeno radi
Kako je Fido pronasao Puficu
Zasto gazdarica vise ne dolazi po Fidu
Fidina mudrolija
Prica o Larisimi
Iznenadjenja u obitelji Velikog
Prica o Rusi
Rusa putuje kuci
Prica o Igici
Prica o Amonu
Prica o Gricku
Borba za opstanak
Gricko lovi miseve
Visoka cijena za nocni zivot
Prica o Susku
Moj prvi ulov
Kako sam se konacno obracunao s misem
Prica o Bjelku i Bjelkici
Sramezljivi misevi
Zadovoljstina
Katastrofa i sudnji dan
Prica o Pikici
Prica o Marini
Prica o Koki
Prica o Nansi
Arni iluzionist

 

Arnijeva nova igra

ili gdje je rupa u ogradi

 

Arni je smislio novu igru u kojoj upravo uživa. No, prije nego li vam otkrijem u čemu se sastoji ta nova Arnijeva igra, htio bih vam ispričati što je tom njegovom «izumu» prethodilo.

Za razliku od Bube Arni jako voli ići u šetnju. I, ne smeta ga «lajna» kao što to smeta Bubu. Kad netko od nas uhvati «lajnu», bilo Arnijevu bilo Bubinu Buba se odmah negdje sakrije i  time jasno daje do znanja da joj nije do šetnje. Arni je međutim odmah na vratima. Lijepo sjedne i mirno čeka polazak na šetnju. I «lajnu» naravno.

Jednoga je dana supruga, umjesto u šetnju, povela Arnija u dućan. Pred dućanom je zakvačila «lajnu» o stalak za bicikle i ušla kupiti kruh, mlijeko i druge potrepštine. Arni je mirno sjedio ispred dućana i čekao suprugu. To se dopalo supruzi, pa je od tada kad god bi išla u dućan po kruh povela i Arnija. Arni bi ponosno «čuvao» onaj stalak za bicikle i čekao.

Ali, to se izgleda dopalo i Arniju.

I, dogodilo se ono što smo najmanje očekivali. Kad je ove zime napadao onaj veliki snijeg naše su beštijice uživale. Arni bi se valjao po snijegu i uživao kad bi ga Buba prevrtala. Izgledao je poput snjegovića na četiri noge. A, kad bi izronio iz snijega s njuške bi mu visjele sige, pa bi mu glava više ličila morževoj nego li psećoj.

To jutro supruga je otišla dućan bez Arnija. Ostavila ga je neka s Bubom uživa na snijegu. Dok su se Arni i Buba makljali po snijegu, ja sam s druge strane kuće čistio stepenice i pokušavao nas otkopati iz snijega. Zapusi su oko naše kuće bili viši od metra.

Taman kad sam prokopao tunel do dvorišnih vrata kadli se na njima pojavila supruga. Ali ne sama. S njom je bio Arni. A, Arni bi se trebao igrati s Bubom s druge strane kuće. Otkud sad on s ove strane.

I stvari su se polako počele objašnjavati.

Kad je supruga kupila sve što nam je bilo potrebno za nekoliko dana, izišla je iz dućana i sad je nju skoro šlag strefil. Ispred dućana, uz stalak za bicikle, ponosno je sjedio Arni i repom veselo pometao snijeg iza sebe. Kad se malo pribrala od iznenađenja pozvala je Arnija da pođu kući. I Arni je lijepo koračao uz nju i bez «lajne». I tako su se zajedno vratili kući.

Očito je da je Arni vidio suprugu kad je prolazila pokraj ograde s one strane kuće, pa je poželio poći s njom da čuva onaj stalak za bicikle dok ona kupuje u dućanu. I krenuo je za njom. Samo, nije nam bilo jasno kako je uspio izići iz ograđenoga dvorišta. To je tek trebalo otkriti.

No, bilo je lakše nego što smo pretpostavljali. Arnijevi tragovi u snijegu jasno su pokazivali kuda je Arni prošao. I, nije mu uopće bilo teško. Naime, na jednome je mjestu, s one strane kuće, zapuh snijega potpuno zameo ogradu i Arni se jednostavno odšetao preko ograde. Nije mi preostalo drugo nego otkopati snijeg uz ogradu sve do zemlje. Tako da ograda opet dobije svoju zadaću. Da naše beštijice ne mogu otići iz dvorišta. Bar smo mi tako mislili. Ali Arni nije.

Idućega dana trebao sam nešto obaviti u gradu i pošao nizbrdo dok su se naše beštijice veselo igrale u dvorištu. Nisam prevalio ni stotinjak metara kadli se uz mene pojavio snjegović na četiri noge – Arni. Vjerojatno me je Arni vidio pri odlasku, kao dan ranije suprugu, i ponovno pronašao način da iziđe iz dvorišta. Nije mi preostalo drugo nego vratiti Arnija kući. Ali, sada više nisu beštijice ostale u dvorištu nego u kući. Da Arni opet ne bi poželio nekoga pratiti ili otići čuvati onaj stalak za bicikle.

Po povratku kući morao sam otkriti kako je Arni izišao iz dvorišta. Pomoću snijega više nije mogao. Zapuhe sam sve raščistio. Sada je već bilo teže otkriti kuda je Arni prošao. Tragova njegovih šapa bilo je posvuda, s jedne i s druge strane ograde.

Nakon podužeg traženja otkrio sam rupu kroz koju se Arni provukao. Zabrtvio sam rupu granjem i mogli smo ponovno pustiti beštijice na dvorište.

Ali Arniju se igra izgleda dopala. Za manje od pola sata Arni je nestao iz dvorišta. Izjurili smo na dvorište s druge strane kuće, a tamo je pred vratima sjedio Arni i veselo meo repom snijeg. Ali nije sjedio s unutrašnje strane vrata, nego s vanjske.

I ponovno sam morao tražiti rupu u ogradi. I ponovno sam je zabrtvio granjem.

Idućega je dana Arni pronašao novu rupu i ponovno sjedio pred dvorišnim vratima. S vanjske strane, naravno. Još kad bi mogao dohvatiti tipkalo od zvonca sigurno bi nam odmah pozvonio. Da nam dade do znanja kako je brzo našao novu rupu.

Očito je da živica nije pogodna za ogradu ako imate psa poduzetnog i sklonog igri poput Arnija.

To mu je izgleda jako zabavno. I sad se on i ja svakodnevno igramo novu igru – «gdje je rupa u ogradi».

Za sada je neriješeno, ali Arni uvijek pronađe novu rupu prije mene.

arni31.jpg

Mogu ja i preko ograde. Samo gdje je?

Dalje



Copyright: © Borko Boranic - Tiberije
tiberije (at) gmail.com