Make your own free website on Tripod.com

AZIL

Home
Predgovor
Prica o Aski
Aska je uvrijedjena
Prica o Sljivi
Prica o Darku
Darkove setnje
Darkovo sesto osjetilo
Prica o Bubi
Prica o Arniju
Kako smo u jednom danu dvaput skoro izgubili Arnija
Dva psa i dvije kosti
Buba postaje poduzetna
A gdje je aufpuc
Pristojno ponasanje
Kucni red
Iznenadjenje
Tko od koga uci
Zajedno su jaci
Bubino lukavstvo
Staro ili novo pitanje je sad
Arnijevo sesto osjetilo
Arnijeve umjetnicke sklonosti
Jutarnje budjenje
Dvostruki Arni
Kako je Arni postao kavalir
Problemi s dvije hranilice
Ne guraj glavu kamo ne treba
Arnijeva nova igra
Provalnik pred vratima
Prica o Fidi
Sto to Fido smisljeno radi
Kako je Fido pronasao Puficu
Zasto gazdarica vise ne dolazi po Fidu
Fidina mudrolija
Prica o Larisimi
Iznenadjenja u obitelji Velikog
Prica o Rusi
Rusa putuje kuci
Prica o Igici
Prica o Amonu
Prica o Gricku
Borba za opstanak
Gricko lovi miseve
Visoka cijena za nocni zivot
Prica o Susku
Moj prvi ulov
Kako sam se konacno obracunao s misem
Prica o Bjelku i Bjelkici
Sramezljivi misevi
Zadovoljstina
Katastrofa i sudnji dan
Prica o Pikici
Prica o Marini
Prica o Koki
Prica o Nansi
Arni iluzionist
 

Što to Fido smišljeno radi?

Rješenje zagonetke iz prošle priče. Ali samo jedne.

 

Ovdje će biti i nečega u čemu nisam osobno sudjelovao. Prepričano po pričanju supruge.

Na jednom domjenku bivših kolegica s posla neposredno nakon odlaska u mirovinu supruga je pričala o našoj Bubi. I ostale su kolegice pričale o svojim ljubimcima. U našem malog gradu rijetko koja kuća nema psa ili mačku. Neki imaju oboje ili čak više njih. Pri tom je supruga spomenula neobičnog čupavca koji dođe i prođe. I nešto smišljeno i tajnovito radi. Neko ga vrijeme nema, pa se onda pojavi dva puta u razmaku od samo dan dva. I onda ga opet po mjesec dana nema. Jedna se od nazočnih dama odmah uzvrpoljila i pitala: «Da to nije omanji pas s bogatim raščupanim krznom?» Opis se podudarao. I način ponašanja. A i vrijeme pojavljivanja maloga čupavca.

Tako je moja supruga saznala da se pas zove Fido. I da stanuje na istoj strani brijega kao i mi, samo mnogo bliže gradu. I pri tom je supruga još mnogo toga saznala. I što je najvažnije s kakvim se planovima Fido šeće pokraj naše kuće. I da se tamo šetao i prije nego što smo ga mi zapazili. To je i razumljivo kad smo mi još radili i rijetko smo za dana bili kod kuće. Kao što smo sada nakon odlaska u mirovinu. Priča je poprilično nevjerojatna, ali to se stvarno dogodilo. I još se događa.

Moramo se vratiti nekoliko godina unatrag. Tada je Fido bio mlađi. Još nije bio gospodin u godinama kao danas. U susjednom dvorištu stanovala je mlada ženkica slična Fidi. Gotovo jednako čupava kao on. I, imala je ime u skladu s izgledom. Zvala se Pufica. I danas se tako zove. E, dakle, Fido i Pufica bili su neposredni susjedi i odrastali su zajedno. I naravno često se zajedno igrali. Fido bi često napustio svoje dvorište i upadao u Pufičino. Tu bi se onda zajedno veselo igrali. Navečer bi se obično vraćao u svoje dvorište. Na večeru i spavanje.

Ali kao što to obično biva idila nije mogla vječno potrajati. Susjedi su naime stanovali u iznajmljenoj kući. I jednog lijepog dana odselili su. Kao i mi s brijega pokraj velikoga grada. Ne znam jesu li odselili u svoju kuću ili opet u iznajmljenu. Ali odselili su.

Fido je bio nesretan. I tužno lajao danima nakon odlaska Pufice.

I, jednog je dana nestao.

Sada su Fidini vlasnici bili nesretni. Ali nisu lajali. Jasno, kad nisu znali pseći jezik.

Nije prošlo nekoliko dana, kadli kod njih zazvoni telefon. S druge strane žice njihova bivša susjeda. Vlasnica Pufice. Javlja da je Fido kod njih u dvorištu, i igra se s Puficom.

Fidina je vlasnica, jasno, odmah sjela u auto i odjurila u susjedno mjesto. Po Fidu. Tamo su naime odselili vlasnici Pufice. To je mjesto udaljeno od našega grada oko 5 km. A, možda i koji kilometar više.

Fido baš nije bio zadovoljan što mora kući. On bi se još igrao s Puficom. Ali, što se mora, mora se.

I cijela se priča počela ponavljati. Fido bi nestao iz svojega dvorišta i za koji dan telefon bi zazvonio. I ponovno bi otišli po Fidu i vratili ga u njegovo dvorište.

Kako je naša kuća negdje na najkraćoj liniji od Fidinog dvorišta prema mjestu novoga prebivališta Pufice, jasno je da je Fido prolazio i pokraj naše kuće. I, upoznao je Bubu, pa se usput s njom malo porazgovarao. Na tom putu ima on još prijatelja. Oko kilometar od nas prema malome mjestu, ili možda malo manje, Fido se sprijateljio s psom po imenu Riđi. To je jedan pravi pravcati irski setter. S papirima.  A, još malo dalje s Bethovenom. Pravim bernardincem. A možda i s još nekima.

 

No, zagonetka još nije riješena do kraja. U cijeloj priči ima još ponešto neriješenoga. Odgovori se mogu samo naslućivati.

Ostaje nejasno kako je Fido saznao gdje je Pufica? Zašto sada vlasnica više ne ide autom po Fidu? Pa se on, onako gladan, prljav i zapušten, vraća kući?

 

Odgovore ćemo potražiti u idućoj priči. Barem pokušati. Jer,  mogu se samo naslućivati.

Dalje



Copyright: © Borko Boranic - Tiberije
tiberije (at) gmail.com