Make your own free website on Tripod.com

AZIL

Home
Predgovor
Prica o Aski
Aska je uvrijedjena
Prica o Sljivi
Prica o Darku
Darkove setnje
Darkovo sesto osjetilo
Prica o Bubi
Prica o Arniju
Kako smo u jednom danu dvaput skoro izgubili Arnija
Dva psa i dvije kosti
Buba postaje poduzetna
A gdje je aufpuc
Pristojno ponasanje
Kucni red
Iznenadjenje
Tko od koga uci
Zajedno su jaci
Bubino lukavstvo
Staro ili novo pitanje je sad
Arnijevo sesto osjetilo
Arnijeve umjetnicke sklonosti
Jutarnje budjenje
Dvostruki Arni
Kako je Arni postao kavalir
Problemi s dvije hranilice
Ne guraj glavu kamo ne treba
Arnijeva nova igra
Provalnik pred vratima
Prica o Fidi
Sto to Fido smisljeno radi
Kako je Fido pronasao Puficu
Zasto gazdarica vise ne dolazi po Fidu
Fidina mudrolija
Prica o Larisimi
Iznenadjenja u obitelji Velikog
Prica o Rusi
Rusa putuje kuci
Prica o Igici
Prica o Amonu
Prica o Gricku
Borba za opstanak
Gricko lovi miseve
Visoka cijena za nocni zivot
Prica o Susku
Moj prvi ulov
Kako sam se konacno obracunao s misem
Prica o Bjelku i Bjelkici
Sramezljivi misevi
Zadovoljstina
Katastrofa i sudnji dan
Prica o Pikici
Prica o Marini
Prica o Koki
Prica o Nansi
Arni iluzionist
 

Kako je Fido pronašao Puficu

Rješenje još jedne zagonetke

 

Danas ćemo samo pokušati odgovoriti kako je Fido pronašao Puficu. Jer točan odgovor zna samo Fido. Za sada nije našao nekoga kome bi se povjerio. Od ljudi mislim.

Mi možemo samo pretpostavljati što se i kako se događalo.  To je sad već s onu stranu vjerovati ili ne.

Oni koji ne vjeruju, da psi imaju sposobnosti o kojima mi malo znamo ili ne znamo ništa, bolje da ovaj nastavak ne čitaju. Ili će im biti smiješno ili će me proglasiti potpuno ludim. Ili budalom. Malo luckast jesam, ali za ludnicu ipak još nisam. Pa poslušajte, ovaj pročitajte, moja glasna razmišljanja.

 

Jedna od mogućnosti jest da je Fido jednostavno krenuo u bijeli svijet u potragu za Puficom. Mogao je krenuti bilo kojim smjerom, prema sjeveru, prema jugu, prema istoku, prema zapadu. Vrlo je mala vjerojatnost da je krenuo baš prema zapadu, prema malome mjestu gdje je sada stanovala Pufica. I da je od prve našao Puficu. I to u tako kratkom vremenu od njegova odlaska iz svojega dvorišta.

Po njuhu to nije mogao učiniti jer su Puficu odvezli autom. Tu su se mirisi sigurno tako ispremiješali da ni najbolji pas tragač ne bi nanjušio Puficu.

Možda je vjetar, koji ovdje često puše sa zapada, donio Pufičin miris do Fide. To je onda morao biti jako brižan vjetar koji bi u njedrima nježno i pažljivo prenio Pufičin miris čak pet kilometara daleko, a da se putem ne rasprši ili ne pomiješa s drugim mirisima. A na tom putu ima mnogo pasa.

Postoji mogućnost da je autostopirao poput Šljive. To je moglo kobno završiti. Ima vozača koji bi ga jednostavno pregazili. Ili odvezli u šinteraj. Da je tako stopirao moju suprugu, koja razumije pseći jezik, ona bi ga povezla. Ali ne k Pufici nego k nama. Kao Šljivu. Jer ni ona, kao ni Fido, nije mogla znati gdje je Pufica.

 

A najvjerojatnije je da se dogodilo baš ovako. Ako nije, ali moglo je.

 

Pošto su Puficu odvezli Fido je počeo lajati. Tužno, ali i odlučno da nađe svoju Puficu. Prevedeno, taj je lavež mogao zvučati kao: «Molim sve prijatelje, i prijatelja prijatelje, i prijateljevih prijatelja prijatelje, da mi jave ako slučajno doznaju za moju prijateljicu Puficu. Ona nije velik pas. Ima crno i bogato krzno i ovih se dana mogla doseliti u vašu blizinu.»

Tu je poruku često slao na sve strane. I tako se moglo dogoditi da je poruku čuo Grom. To je jedan prekrasan njemački ovčar koji stanuje u blizini Fide. Grom je svojim gromkim glasom zagrmio, i poruku prenio dalje. To je čula Saba, mala kujica koja stanuje u ulici ispod nas. Saba i Buba često razgovaraju, pa je Saba poruku odmah prenijela Bubi. A te su poruke putovale i na druge strane na isti način. Buba je odmah pitala Dona, zna li on išta o Pufici. Don je inače Bubina simpatija iz slijedeće ulice. To je križanac, ne zna se koga i s kim. Ali je lijep i krupan pas. Ima kratku dlaku i ponešto liči na boksera. Njega su naši susjedi dovezli odnekud iz Dalmacije. Don ima poseban način lajanja koji se daleko čuje. I on je odmah pitao zna li itko išta o Pufici. To je sigurno čulo mnogo pasa u okolici. Među njima i Riđi. Riđi je pak pitao svojega prijatelja Bethovena. Ovaj pak nekoga još dalje. I tako je Pufica jednoga dana od svojih novih susjeda čula da je Fido traži. Bila je jako sretna i odmah odgovorila: «Ja sam ovdje. U malome mjestu. Dođi da se igramo. Čekam te.»  I, poruka je krenula istim putem natrag. Od Pufice u prvo susjedstvo, pa onda malo dalja. Onda je poruku čuo Bethoven. Pa je poruku prenio Riđemu. Riđi pak Donu, Don Bubi, Buba Sabi, Saba Gromu. I na kraju Grom je odlajao  Fidi: «Pufica je nađena. Pozdravlja te i čeka da dođeš. Hodi do Sabe. Ona će ti reći kamo dalje.»

I Fido je odmah, ne časeći ni časa, preskočio preko plota. Odjurio je do Groma. Zahvalio mu i otišao do Sabe. Saba mu je pokazala put do Bube, Buba do Dona, don do Riđega, Riđi do Bethovena, Bethoven do svojega prvog prijatelja, …. I tako se Fido našao u dvorištu Pufice. Zahvaljujući svojim prijateljima. Poznatim i nepoznatim. Oboje su se jako veselili i radosno igrali. Kao nekad dok su bili prvi susjedi. I bili su zahvalni svim svojim prijateljima, koji su Fidi pomogli da nađe Puficu.

Ali, sreća Pufice i Fide nije dugo potrajala. Pufičina gazdarica vidjela je u dvorištu Fidu. Telefonirala je Fidinoj gazdarici i dalje znate što se dogodilo.

 

E, pa sad, tko ne vjeruje da se dogodilo kako sam ispričao neka dođe i pita Fidu.

Ja vjerujem da je baš tako bilo. Tko još?

 

U idućoj priči bit će riječi o tome zašto gazdarica više ne dolazi po Fidu. I još nešto zgodno o Fidi.

 

Dalje



Copyright: © Borko Boranic - Tiberije
tiberije (at) gmail.com