Make your own free website on Tripod.com

AZIL

Home
Predgovor
Prica o Aski
Aska je uvrijedjena
Prica o Sljivi
Prica o Darku
Darkove setnje
Darkovo sesto osjetilo
Prica o Bubi
Prica o Arniju
Kako smo u jednom danu dvaput skoro izgubili Arnija
Dva psa i dvije kosti
Buba postaje poduzetna
A gdje je aufpuc
Pristojno ponasanje
Kucni red
Iznenadjenje
Tko od koga uci
Zajedno su jaci
Bubino lukavstvo
Staro ili novo pitanje je sad
Arnijevo sesto osjetilo
Arnijeve umjetnicke sklonosti
Jutarnje budjenje
Dvostruki Arni
Kako je Arni postao kavalir
Problemi s dvije hranilice
Ne guraj glavu kamo ne treba
Arnijeva nova igra
Provalnik pred vratima
Prica o Fidi
Sto to Fido smisljeno radi
Kako je Fido pronasao Puficu
Zasto gazdarica vise ne dolazi po Fidu
Fidina mudrolija
Prica o Larisimi
Iznenadjenja u obitelji Velikog
Prica o Rusi
Rusa putuje kuci
Prica o Igici
Prica o Amonu
Prica o Gricku
Borba za opstanak
Gricko lovi miseve
Visoka cijena za nocni zivot
Prica o Susku
Moj prvi ulov
Kako sam se konacno obracunao s misem
Prica o Bjelku i Bjelkici
Sramezljivi misevi
Zadovoljstina
Katastrofa i sudnji dan
Prica o Pikici
Prica o Marini
Prica o Koki
Prica o Nansi
Arni iluzionist

Kako sam se konačno obračunao s mišem

 

Nakon nekoliko dana opet se začula grmljavina iz špajze. Vjerojatno već naslućujete. Moja je supruga ponovno našla nedvojbene dokaze da je Šuško ponovno u špajzi.

Sada više nisam trebao ići u potragu za mišolovkom. Imao sam još i onaj komadić špeka od prošlog lova na Šuška. I ponovno sam postavio mišolovku u špajzu. Na isto mjesto.

Pri izlasku iz špajze susreo sam Gricka. Mogao bih se zakleti da mi se ispod brka smijao i više kao za sebe promrmljao: «Baš si mi ti neki lovac. Uloviš miša i onda ga pustiš. Pa jasno je da bu došel natrag.»

I obistinilo se. Idućeg jutra Šuško je ponovno bio u mišolovci. Sada više nije bio uplašen. Veselo je gledao svojim crnim očicama. I, kao da mi je namignuo. Znao je da mu se ništa opasno ne će dogoditi. I, nije.

Opet sam s mišolovkom izišao u dvorište i pustio Šuška. Ali, ovaj puta u najudaljenijem kutu dvorišta. Da se Šuško ne bi znao vratiti u špajzu.

I, nije se vratio. Bar ne odmah. Vratio se za nekih tjedan dana. Ili možda malo više. To je sad već bilo treći put. I ponovno je ušao u mišolovku. Istu noć nakon što sam je postavio. I ponovno me je veselo gledao svojim crnim očicama. Nije ni čudo. Pa mi smo već bili stari prijatelji.

Kad nas je tako Šuško posvojio, ja sam neoprezno istrčao s prijedlogom da će biti najbolje da ga zadržimo. Kao kućnog ljubimca. Napravit ću mu kavez od žice da ne bi ponovno upropastio pekmez.

Bolje da ne pričam kakvu sam «jezikovu juhu» dobio nakon ovoga prijedloga. Jer, ne vole svi miševe kao kućne ljubimce. Naročito ne gazdarice koje u špajzi čuvaju pekmez od marelica.

Dobio sam ultimatum. Šuško mora van iz kuće. Odmah. I ne smije se više pojavljivati u špajzi.

Ali trebalo je riješiti zagonetku. Kako je Šuško triput ušao u špajzu? Očito da negdje ima tajni prolaz. Pa sam ja, prije nego što sam ponovno pustio Šuška na slobodu, počeo pretraživati špajzu. Puzao sam po podu poput Šerloka Holmsa. Samo mi je falila lula i karirana šilt kapa. I povećalo u ruci. Naravno. 

I našao sam. Sasvim u dnu špajze, ispod stepenica bila je mala rupa. Rupica. Ali dovoljna da se mišić poput Šuška provuče. Tu sam rupu zabrtvio i ponovno pustio Šuška.

Prijateljski smo se rastali. Čak mi je mahnuo prije nego li je nestao u travi.

I više nije provaljivao u špajzu. A meni je nedostajalo njegovo šuškanje kada bih radio dugo u noć.


Dalje



Copyright: © Borko Boranic - Tiberije
tiberije (at) gmail.com