AZIL

Darkove setnje

Home
Predgovor
Prica o Aski
Aska je uvrijedjena
Prica o Sljivi
Prica o Darku
Darkove setnje
Darkovo sesto osjetilo
Prica o Bubi
Prica o Arniju
Kako smo u jednom danu dvaput skoro izgubili Arnija
Dva psa i dvije kosti
Buba postaje poduzetna
A gdje je aufpuc
Pristojno ponasanje
Kucni red
Iznenadjenje
Tko od koga uci
Zajedno su jaci
Bubino lukavstvo
Staro ili novo pitanje je sad
Arnijevo sesto osjetilo
Arnijeve umjetnicke sklonosti
Jutarnje budjenje
Dvostruki Arni
Kako je Arni postao kavalir
Problemi s dvije hranilice
Ne guraj glavu kamo ne treba
Arnijeva nova igra
Provalnik pred vratima
Prica o Fidi
Sto to Fido smisljeno radi
Kako je Fido pronasao Puficu
Zasto gazdarica vise ne dolazi po Fidu
Fidina mudrolija
Prica o Larisimi
Iznenadjenja u obitelji Velikog
Prica o Rusi
Rusa putuje kuci
Prica o Igici
Prica o Amonu
Prica o Gricku
Borba za opstanak
Gricko lovi miseve
Visoka cijena za nocni zivot
Prica o Susku
Moj prvi ulov
Kako sam se konacno obracunao s misem
Prica o Bjelku i Bjelkici
Sramezljivi misevi
Zadovoljstina
Katastrofa i sudnji dan
Prica o Pikici
Prica o Marini
Prica o Koki
Prica o Nansi
Arni iluzionist

Darkove šetnje

ili kako «smiren i staložen pas» katkada to prestane biti

 

         Darka bismo šetali naizmjence supruga i ja. Jednom kad ga je supruga šetala iz nekog je dvorišta istrčao neki mali lajavac i počeo izazivati Darka. Mali bezobrazni izazivač bi se zaletio na Darka, zarežao i zalajao, pa brzo pobjegao. To je ponovio jedanput, dvaput, triput, ...  Dark se na malog žgoljavca uopće nije osvrtao. Ali, kad je lajavac tu igru ponovio peti put Dark je prestao biti «smiren i staložen pas».

Okrenuo se u trenu i svom silinom poletio za izazivačem. Supruga se nije ni snašla, a kako je oko zapešća imala «lajnu», Dark ju je takvom snagom povukao za sobom da je poletjela nizbrdo. Pri tom je udarila glavom o asfalt, razbila nos i dobila potres mozga. Mali je izazivač panično cvileći pobjegao u svoje dvorište, iako mu nitko ništa nije učinio. Supruga je ostala ležati sva u krvi, a Dark je mirno sjeo pokraj nje. Znao je da se njegovoj gazdarici nešto loše dogodilo, pa je ostao čuvati je. Susjedi koji su sve to vidjeli pozvali su hitnu pomoć.

I sada je počela nova predstava. Nitko se nije usudio prići dok je Dark čuvao svoju gospodaricu. Sve dok se netko nije dosjetio i pozvao našu kćer da odvede Darka kući i omogući hitnoj pomoći da obavi svoj posao. Supruga je završila u bolnici na teškoj operaciji nosa jer je pri padu slomila nosnu kost. Posljedice ima i danas.

 

Od tada sam samo ja šetao Darka.

I slična se predstava ponovila, ali malo drukčija i s puno blažim posljedicama. Jednog dana kada sam šetao Darka susreli smo susjeda sa svojim psom, Darkovim vršnjakom newfoundlenderom.

Oba psa poprilično krupna, svaki vodi svojega gazdu na «lajni».

I, počelo je mimoilaženje. Susjed sa svojim «njufićem» po jednoj strani ulice, ja s Darkom po drugoj strani ulice. Oba psa «mirni i staloženi», kako piše u priručniku, koračaju dostojanstveno svaki svojom stranom ulice i ne  gledaju se. Ili možda ipak malkice ispod oka. Gazde pak napeti k'o puške.

I već smo lijepo prošli. Razmak se povećao na desetak metara, kad «njufić» više nije mogao izdržati. Samo je malkice zarežao. To je Darku bilo dovoljno da prestane biti «smiren i staložen pas». Vjerojatno je pomislio: «Ne buš ti meni na gazdu režal.» A možda je to režanje shvatio kao prijetnju pred napad. Ili kao izazov. Vrag bi ga znao. Okrenuo se u trenu i poletio prema «njufiću». I, začas smo se sva četvorica valjali u blatu. Svaki je vlasnik grlio i umirivao svoga psa. Uspješno, jer svaki je pas pokazao da se ne boji onoga drugoga i da je spreman braniti svojega gazdu. I to im je bilo dovoljno. Mirno smo se razišli.

Dalje



Copyright: © Borko Boranic - Tiberije
tiberije (at) gmail.com